Postizborni ponedjeljak. Sinoć šokovi za one koji nisu naučili pratiti damar našeg svijeta. Najviše se zalaufali pa tresnuli bahati i oni sa životnom parolom “Kad može svaka budala, mogu i ja!. O, kako je to skupa, a glupa parola.

Političke kampanje sklepane na brzinu, stravični plakati, tanak ili nikakav program, neoprostivi nedolasci na TV debate na javnom servisu i očekivanje podrške samo zato što si „raja“ te uvjerenje da je dovoljno pojaviti se u 4K spotu da bi ljudi glasali, završili su sinoć kako su završili. Na dnu.

Bahati likovi i likuše koji su mislili da će svojim hoch govorom zbuniti narod danas sjede uplakani nad stolom i prebiru po stotinjak glasova k’o rižu.

Nije im upalila kampanja sklepana za par dana uz pomoć AI-ja i bez ikakve ideje u srcu.

Zaboravili fakini da ovdje narod glasa da sačuva glavu, a lajka te jer je lajk džaba.

Prošlo im jednom.

Ne može dva puta.

Jednom je ovaj narod svaka budala prevarila, ali ga nikad nije zmija iz iste rupe dva put ujela.

Stoga savjetujem ekipici kojoj je politika način da stekne neko radno iskustvo, dobije džaba fotoshoot i pozivnice za neki crveni tepih da se nauče nešto raditi što im paše.

Politika, posebno ova u Bosni i Hercegovini je za raju je koja je malo luckasta, malo lukava i kojoj je u krvi k’o pjevanje. Kad osjećaš to što pjevaš onda se to čuje.

Može tebi ambasada platiti Mariju Callas da te uči pjevati, a Kaju Kallas da te do zore uči predizbornim sloganima, ali ako si kokoš, nikad propjevati nećeš.

I zdravo đaci. Probajte influensing.