SAMA SVOJ MAJSTOR

Pišem ovo dok nisam zaboravila, a dok treći i po sat stojim u redu za zamjenu guma iz ljetnih u zimske.

Pišem jer mi je krivo što sam naučila da je sramota da ti neko vozi auto na servis i mijenja gume ako ga imaš. Jer me davno utreniriralo da sve moraš znati sama. Da ako hoćeš biti neovisna i samostalna, moraš znati popraviti osigurač, nasuti ulje, napraviti pitu, pročitati Aleksandrijsku biblioteku, govoriti tri jezika makar.

Naravno, trebaš znati pokazati djetetu limes, optičku rešetku, a bome i kupiti bronzer.

Trebaš biti i bolji budžetar od ministra finansija. Znati rasporediti platu tako da pokriješ račune, hranu, gorivo, dječije potrebe, nepredviđene troškove i još nekako ostaviš nešto za crne dane. Koji, budimo realni, nikad ni ne prestanu.

Sve to dok radiš svoj posao jer, naravno, trebaš imati svoj hljeb u rukama.

Ima u tome i jedan zanimljiv paradoks savremenog feminizma. Žena se izborila da radi, zarađuje, gradi karijeru i ne zavisi od tuđeg novčanika, ali niko nije oslobodio njeno drugo radno mjesto. I dalje se podrazumijeva da zna šta ima u frižideru, gdje su djetetove čiste čarape, kad treba kupiti prašak, šta će biti za ručak i je li majstor nazvao. Dobila je pravo da radi sve što rade muškarci, ali nije dobila pravo da prestane raditi sve ono što su tradicionalno radile žene. Tako je od emancipacije ponekad nastao prilično zahtjevan paket: dvije smjene, a obje se zovu samostalnost.

Sve to trebaš raditi uredno obučena, da na tebi sve leluja, a umilnim glasićem odgovarati na opscene komentare zabrinutih građana. Nemoj da ti testosteronski glasina koji si stekla i brkovi koji su ti u međuvremenu nikli od muških poslova slučajno izleti iz grla. Cvrkući k’o vrapčić dok odgovaraš na opasku: „A što će ti auto, mačko? Vi biste danas sve.“

Zato što moram na posao. Da zaradim marku. Jer svijet je takav da je porobio i one što imaju, a ne samo one što nemaju svoje.

I to me prvo naučila stara daidžinica mog muža. Rekla mi je: „Kćeri, on je moj, ali mi živimo u zemlji u kojoj se sad pa sad ostane bez muške glave. Nemoj nikada dozvoliti da ovisiš ni o kome osim o sebi i dragom Bogu.“

I tako sam ja dobila ključeve od auta, ali sam, izgleda, morala naučiti i sama mijenjati gume.

P. S. Osim guma, kad mi muž pročita ovaj tekst, možda budem morala mijenjati i bravu od stana.

JOŠ ZA ČITANJE


PREPORUKE


Tekst i ilustracija © Nejra Latić Hulusić
Za preuzimanje ili ponovno objavljivanje sadržaja pogledajte Više o korištenju sadržaja →

KAKO ŽELIŠ ČITATI…

Dok nisam zaboravila čitaj besplatno. Kolumne su dostupne članovima.

KUPI ČLANSTVO →

KAKO ŽELIŠ ČITATI…

Dok nisam zaboravila čitaj besplatno. Kolumne su dostupne članovima.

KUPI ČLANSTVO →

DA TI NE PROMAKNE

Novi tekstovi povremeno, direktno u inbox.

Komentari