Za sve koji sanjaju o moći, ali su nekako završili u lokalnoj verziji kriminala, gdje se glas u skupštini mijenja za iPhone, milju maraka i obećanje da će se asfaltirati prilaz vikendici.

Postoji razlika između čovjeka koji ima moć i čovjeka koji se samo obukao kao da je ima. Ovaj drugi obično nosi preusko odijelo, sat koji je skuplji od automobila i izraz lica koji govori da bi mogao riješiti svaki problem u državi, samo kada bi ga neko konačno pustio da odlučuje. Prvi uglavnom ne mora nikome objašnjavati ko je.

Tommy Shelby ne bi se mnogo zadržavao na sastanku lokalnog odbora. Ne zato što je iznad politike, nego zato što razumije da se moć ne sastoji u tome da te ljudi vide kako si moćan. Sastoji se u tome da znaš šta želiš, ko ti stoji na putu i koliko si spreman platiti da dođeš do cilja.

Naravno, Tommy Shelby je izmišljeni gangster iz serije Peaky Blinders, a ne priručnik za uspješan život. Ali ako već gledamo kriminalce na ekranu, možemo barem birati one koji imaju malo više ambicije od preprodaje vlastitog političkog utjecaja za telefon i dnevnicu.

U filmu Peaky Blinders: The Immortal Man vraća se Cillian Murphy kao Thomas Shelby, čovjek koji je godinama gradio vlastito carstvo, preživio ratove, izdaje, političke igre i vlastite demone. Radnja nas vodi u Birmingham 1940. godine, usred Drugog svjetskog rata. Tommy je u samonametnutom egzilu, ali ga porodične okolnosti i nacistička zavjera ponovo uvlače u svijet iz kojeg je pokušao izaći. Film je režirao Tom Harper, a scenario potpisuje Steven Knight, tvorac originalne serije.

Ako nisi gledala Peaky Blinders, najbolje je da prvo pogledaš seriju. Film nastavlja priču o porodici Shelby i njenom naslijeđu, pa će ti dio odnosa i težine pojedinih odluka biti mnogo jasniji ako poznaješ prethodnih šest sezona. Ako jesi, onda znaš da se Tommy ne vraća samo zato što mu nedostaju stari poslovi. Neki ljudi mogu napustiti kriminalni svijet, ali ne mogu tako jednostavno napustiti čovjeka kakav su postali dok su u njemu živjeli.

Nije stvar u kapi, nego u onome što se krije ispod nje

Peaky Blinders je odavno prestao biti samo priča o bandi iz Birminghama. Tommy Shelby postao je jedan od onih televizijskih likova čiji su izgled i držanje počeli živjeti vlastitim životom. Kapa, kaput, cigareta, hladan pogled. Čitava estetika muškarca koji ne mora podizati glas jer se podrazumijeva da će ga svi saslušati.

Naravno, internet je od toga napravio industriju. Dovoljno je obući prsluk, zalizati kosu i snimiti video uz dramatičnu muziku da se proglasiš čovjekom koji razumije moć, disciplinu i žensku prirodu. U komentarima će ti objasniti da si alfa, sigma ili neka druga životinja iz zoološkog vrta muškog samopouzdanja.

A Tommy Shelby nije zanimljiv zato što dobro izgleda u odijelu. Zanimljiv je zato što iza tog izgleda stoje inteligencija, politički instinkt, brutalnost, trauma, ambicija i sposobnost da razumije kako sistemi funkcionišu. Njegov uspon nije priča o tome da je dovoljno biti hladan i ne pokazivati emocije. To je priča o čovjeku koji je izgradio moć, ali nikada nije uspio potpuno kontrolisati cijenu koju za nju plaća.

Tu je razlika između gangstera iz televizijske drame i čovjeka koji u kafani prepričava kako bi on, da se njega pita, sve doveo u red. Tommy zna da moć ima posljedice. Ovaj drugi uglavnom misli da su posljedice nešto što se događa drugim ljudima.

Porodica, naslijeđe i problem nasljednika

U središtu filma nije samo povratak starog Tommyja nego i pitanje šta ostaje iza čovjeka koji je čitav život proveo gradeći vlastiti sistem. Njegov sin Duke, kojeg igra Barry Keoghan, preuzeo je vodstvo nad Peaky Blindersima, a njegova priča uvlači porodicu u nove opasnosti.

To je, zapravo, jedna od najzanimljivijih tema priče o Shelbyjima. Čovjek može biti genijalan u stvaranju vlastitog carstva, ali to ne znači da zna šta će se dogoditi kada ga prepusti drugima. Nije dovoljno ostaviti ime, novac i reputaciju. Moraš se zapitati kakve si ljude odgojio, kakve vrijednosti prenio i jesu li tvoji nasljednici naučili išta osim kako da zadrže ono što si im ostavio.

To nije pitanje samo za kriminalne porodice. Možemo ga postaviti i pred političkim dinastijama, porodičnim firmama i svim onim ljudima koji se ponašaju kao da je funkcija nasljedstvo, a država privatni posjed.

Kod nas se moć često zamišlja kao mogućnost da sebi i svojima osiguraš što udobniji život. Da zaposliš rođaka, postaviš svog čovjeka, završiš posao preko veze i ostaviš iza sebe mrežu ljudi koji ti nešto duguju. To je prilično skromna vizija moći. Više liči na upravljanje lokalnim parkingom nego na stvaranje bilo čega što bi moglo preživjeti vlastitog osnivača.

Tommy Shelby nije moralni uzor i ne treba ga pretvarati u njega. Njegova priča pokazuje koliko daleko čovjek može otići kada moć postane jedino mjerilo uspjeha, ali i koliko ga ta ista moć može zarobiti. U tome je razlika između divljenja njegovoj sposobnosti i želje da živimo kao on.

Gangsteri su na ekranu zanimljivi. U stvarnosti su uglavnom problem.

Ovdje treba napraviti malu ogradu. Kriminalni svijet u Peaky Blinders ima stil, ritam, muziku i dramaturgiju. Nasilje je dio priče, ali gledalac dobija i distancu, mogućnost da posmatra kako se karakteri razvijaju i kako odluke proizvode posljedice. U stvarnom životu nema uvijek dobre muzike u pozadini, a ljudi koji se nađu na putu nečijoj ambiciji nisu statisti.

Zato mi je zabavno gledati kako se kod nas ponekad romantizira lik opasnog muškarca koji ne polaže račune nikome. Posebno kada se takva predstava moći svede na lokalnog političkog trgovca koji je spreman prodati princip za sitnu korist, a onda se pred kamerama ponaša kao da upravlja sudbinom naroda.

Ne treba nam domaći Tommy Shelby. Ne treba nam ni političar koji misli da je mafijaški šef zato što ga se neko boji. Trebaju nam institucije u kojima nečija samovolja nije zamjena za autoritet, a moć nije privatna imovina.

Ali u fikciji možemo uživati u liku koji je istovremeno fascinantan i užasan. Možemo gledati kako ulazi u prostoriju i preuzima kontrolu, a zatim se zapitati šta ga je ta kontrola koštala. Možemo uživati u estetici, muzici i atmosferi bez potrebe da svaki njegov postupak pretvorimo u životni savjet.

Pa vrijedi li gledati?

Ako si gledala seriju, The Immortal Man je prirodan nastavak priče o Tommyju Shelbyju i njegovom naslijeđu. Cillian Murphy ponovo nosi centralnu ulogu, a Barry Keoghan, Rebecca Ferguson, Tim Roth i Stephen Graham donose novu energiju svijetu koji već ima vlastitu prepoznatljivu estetiku. Film spaja porodičnu dramu, kriminal i ratnu zavjeru, uz pitanje može li čovjek koji je godinama živio kroz moć ikada zaista izaći iz njenog zagrljaja.

Ako očekuješ da ti film objasni kako postati uspješan, možda ćeš izvući pogrešnu pouku. Ako želiš priču o čovjeku koji je izgradio carstvo, a sada mora pogledati šta je od njega ostalo, onda vrijedi odvojiti vrijeme.

A ako si jedan od onih koji žele izgledati kao Tommy Shelby, imam samo jedan savjet: odijelo možeš kupiti, kapu također. Ali inteligenciju, karakter i sposobnost da preuzmeš odgovornost za vlastite odluke ne prodaju u istoj radnji.

I, molim te, ako već planiraš biti gangster, barem nemoj prodavati glas u skupštini za iPhone. To nije kriminalno carstvo. To je akcijska ponuda.